Zovem se Ivana i već godinama osjećam kako me muževa obitelj pritišće svojim očekivanjima. Svaki naš napredak završava novim zahtjevima i zamjerkama, a ja se sve više gubim u toj beskrajnoj spirali. Pitam se može li se voljeti obitelj, a istovremeno ne dopustiti da te uništi.
Sve je počelo kad mi je sestra Jasmina rekla: ‘Ne možemo ti pomoći, Lejla. Svatko ima svoj život.’ U tom trenutku, dok sam se borila s dijagnozom raka, shvatila sam da sam ostala sama. Ovo je priča o mojoj borbi za život i dostojanstvo, u svijetu gdje su najbliži postali najdalji.
Sjedim u invalidskim kolicima, u vjenčanici, dok Goran stoji pored mene, a prolaznici nas promatraju s mješavinom sažaljenja i znatiželje. U meni se vodi borba između nade i očaja, dok se prisjećam izdaje, ljubavi i trenutka kada sam morala oprostiti sebi i drugima. Ovo je priča o tome kako sam pronašla snagu da nastavim dalje, unatoč svemu što mi je život donio.
Zovem se Marija i godinama sam živjela u sjeni muža koji je odbijao da odraste. Moja svakodnevica bila je borba između posla, kuće i njegovih neispunjenih obećanja. Ova priča je o trenutku kada sam odlučila da više neću biti žrtva, već žena koja bira sebe.
Ovo je moja priča o borbi za roditeljstvo, o ljubavi i boli, o neizvjesnosti i hrabrosti. Suprug i ja smo godinama sanjali dijete, ali kad je naša kćerka napokon stigla, suočili smo se s izazovima koje nismo mogli ni zamisliti. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv svima koji su prošli ili prolaze kroz sličnu borbu da podijele svoja iskustva.
Probudio sam se u bolnici bez ruku, ali s troje djece koja me trebaju. Supruga Lejla i ja prolazimo kroz pakao, ali svaki dan pronalazim novu snagu zbog njih. Moja borba nije samo fizička, već i borba za dostojanstvo, ljubav i mjesto u ovom društvu.