Kad sam dobila otkaz, mislila sam da ću barem kod svojih imati sigurno mjesto dok ne stanem na noge. Umjesto toga, ostala sam bez podrške, bez doma i bez ikoga tko bi me pitao jesam li jela. Danas, nakon očeve smrti, moram odlučiti mogu li oprostiti ljudima koji su me pustili da se slomim.
Moja priča počinje na klupi u sarajevskom parku, gdje sam drhtao od zime i gladi. Šah je postao moj bijeg od beskućništva i porodičnih drama. Danas se pitam: može li jedna strast zaista promijeniti sudbinu cijele porodice?
Moje ime je Ivana, i ovo je priča o tome kako sam iz gubitka doma i izdaje najbližih pronašla snagu da pokrenem zajednicu i vratim dostojanstvo sebi i drugima. Kroz suze, hladne noći na klupi u Maksimiru i borbu s predrasudama, naučila sam što znači biti nevidljiv, ali i koliko vrijedi svaki osmijeh podrške. Danas vodim udrugu za pomoć beskućnicima, ali put do toga bio je sve osim lak.
Ležim na klupi u parku, dok mi hladnoća prodire u kosti, ali ni to nije najgore. Najgore je što sam, nakon svega što sam dao ovoj zemlji, ostao bez krova nad glavom i bez dostojanstva. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: gdje smo to svi zajedno pogriješili?