Nisam mislio da će me obična molba iz haustora tako pogoditi, ali kad sam počeo pomagati starijoj susjedi dok joj je kći bila na putu, otvorilo se nešto mnogo dublje od svakodnevne usluge. U toj tihoj zagrebačkoj zgradi upoznao sam njezinu bol, svoj vlastiti osjećaj praznine i sina koji je godinama bježao od svega što ga je podsjećalo na dom. Na kraju nisam spasio samo nju od samoće, nego sam i sebi vratio razlog da se ujutro obujem i siđem među ljude.