Stajala sam u bolničkom hodniku dok su svi mog muža zvali herojem, a mene je izjedao strah koji se pretvarao u bijes. Spasio je djevojčicu iz ledene rijeke, ali je u tom trenutku skoro uništio i našu porodicu jer sam shvatila koliko sam ga mogla izgubiti. I danas se pitam da li je ljubav veća kad nekoga pustiš da bude dobar čovjek ili kad ga moliš da prvo misli na svoju kuću.
Nikada neću zaboraviti taj trenutak na mostu iznad Une, kad sam morao odlučiti riskirati svoj život zbog djeteta koje nisam poznavao. Čitav moj svijet stao je ispred očiju i svaki izbor nosio je težinu. I dan-danas me proganjaju pitanja i slike tog dana.
Nikada neću zaboraviti dan kad sam, kao desetogodišnji dječak iz malog bosanskog sela, morao preuzeti odgovornost odraslih i spasiti život svom ocu. Strah i panika su me preplavili, ali ljubav prema tati dala mi je snagu da ostanem priseban. Ova priča je o tome kako nas život natjera da odrastemo preko noći i kako hrabrost može doći iz najneočekivanijih mjesta.