Živim s mužem, kćeri, svekrvom i suprugovom tetkom Ankom u malom stanu u Sarajevu. Svakodnevne svađe oko hrane, prostora i privatnosti kulminirale su kad sam predložila da podijelimo police u frižideru. Taj prijedlog pokrenuo je lavinu starih zamjerki, skrivenih rana i pitanja o tome što znači biti obitelj.
Probudio sam se u bolnici bez ruku, ali s troje djece koja me trebaju. Supruga Lejla i ja prolazimo kroz pakao, ali svaki dan pronalazim novu snagu zbog njih. Moja borba nije samo fizička, već i borba za dostojanstvo, ljubav i mjesto u ovom društvu.
Ova priča vodi vas kroz moje srce, kroz ponos i tugu, dok gledam svoju unuku Lejlu kako se bori za svoje snove u Sarajevu. Kroz obiteljske nesuglasice, žrtve i neizvjesnost, otkrivam što znači biti baka koja vjeruje u svoje dijete kad nitko drugi ne vjeruje. Na kraju, pitam se: jesam li dala dovoljno i što znači prava pobjeda?
Moje ime je Ivana i već trideset godina živim s roditeljima u malom stanu u Sarajevu. Svakodnevne svađe, nedostatak privatnosti i osjećaj gušenja doveli su me do ruba, ali sam kroz vjeru i molitvu pronašla snagu da izdržim. Ovo je priča o tome kako sam naučila voljeti svoj dom, unatoč svemu što mi je oduzimao.