Još uvijek čujem zvuk njegovog dlana koji je te večeri udario o naslon invalidskih kolica i glas kojim mi je rekao da ga gledam kao teret. Nakon nesreće moj muž je ostao nepokretan, a ja sam preko noći postala sve: supruga, njegovateljica, vozačica, kuharica, računovođa i krivac za sve što nam se raspadalo pred očima. Tek kad smo oboje pregorjeli od boli, srama i bijesa, sjeli smo kod psihoterapeutkinje i prvi put priznali koliko smo se zapravo izgubili jedno od drugog.