Jednog hladnog jutra na tramvajskom stajalištu susrela sam Nikodema, čovjeka čije su oči nosile težinu cijelog svijeta. Kroz razgovor s njim otkrila sam koliko su naše predrasude duboke i kako je lako zaboraviti da iza svake sudbine stoji priča koju ne poznajemo. Taj susret me natjerao da preispitam vlastite vrijednosti i odnos prema ljudima na margini društva.