Godinama sam šutjela o majčinom alkoholizmu i nasilju jer sam se bojala da će nam oduzeti obitelj. Jednog dana više nisam mogla gledati kako moj mlađi brat drhti u vlastitom domu pa sam se obratila razrednici. Ovo je priča o našem odlasku, očevu povratku iz Njemačke i teškom pokušaju da ponovno postanemo obitelj.
Godinama sam uvjeravala sebe da će se moj muž promijeniti, iako smo sin i ja živjeli po njegovom raspoloženju i mirisu alkohola. Jedne noći moj mali Marko pobjegao je susjedima tražiti pomoć, a zvuk policijskog auta zauvijek je promijenio naš dom. Sada smo kod moje majke i prvi put učimo kako izgleda večer bez straha.
Godinama sam šutjela o batinama, poniženjima i noćima kad sam slušala hoće li se ključ okrenuti u bravi. Otišla sam zbog sina, iako sam ostala gotovo bez novca, podrške i sigurnosti. Danas učim da mir u kući nije luksuz i da dijete ne treba majku koja trpi, nego majku koja je živa i slobodna.
Sjedila sam preko puta žene koja mi je godinama govorila kako nisam dovoljno dobra za njezina sina, dok su joj se ruke tresle nad šalicom kave. Priznala mi je da je svojim miješanjem uništila moj brak i ponudila mi novac kao iskupljenje. Odbila sam, jer sam napokon naučila da moj mir nema cijenu i da nisam odgovorna spašavati čovjeka koji nije htio spasiti ni sebe ni mene.
Gdje završava mržnja, a počinje preživljavanje? Otac koji je izgubio kćer u nesreći suočava se s čovjekom koji je to uzrokovao, razapet između želje za osvetom i nemogućnosti da dalje živi u paklu vlastite boli. Može li se ikada stvarno oprostiti takva greška?
Jedan poziv iz bolnice srušio je deset godina pažljivo građen mir. Elena se suočava s bivšim suprugom koji je bio izvor svih njezinih trauma, ali sada leži u komi. Može li se oprostiti onome tko nikada nije tražio oproštaj i je li taj mir samo iluzija?
Sjećam se dana kad sam prvi put shvatio da glad nije samo osjećaj u stomaku, nego i u duši. Živjeli smo u iznajmljenom stanu u Sarajevu, a naši susjedi su svakodnevno vodili bitku s neimaštinom i očajem. Najviše me pogodila mala Azra, djevojčica iz susjedstva, čije su oči uvijek tražile nešto više od komada kruha.
Moje ime je Marina i odrasla sam u riječkom neboderu, gdje su zidovi tanji od snova, a tišina često glasnija od vriska. Ovo je priča o mojoj borbi s očevim alkoholizmom, majčinom šutnjom i mojom potragom za ljubavlju i dostojanstvom. Iskreno pišem o boli, ali i o snazi koju sam pronašla u sebi kad je sve drugo nestalo.
Na dan svog vjenčanja, suočila sam se s istinom o čovjeku za kojeg sam mislila da ga volim. Njegovo pijanstvo i poniženje pred cijelom obitelji natjerali su me da donesem najtežu odluku u životu. Uz pomoć svog najboljeg prijatelja, odlučila sam pobjeći i prvi put izabrati sebe.
U ovoj priči, ja sam Lana, djevojka iz Sarajeva koja je odrasla u sjeni roditeljskih svađa, očeve ovisnosti i majčine šutnje. Kroz bolne uspomene i svakodnevnu borbu s osjećajem napuštenosti, pokušavam pronaći smisao i snagu da oprostim sebi i njima. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pitanje: može li se ikada prekinuti krug boli koji nam je porodica ostavila?