Stajala sam u hladnom zagorskom dvorištu dok je tetka urlala da sam opet beskorisna, a iza stare štale prvi put sam pogledala ravno u oči konju kojeg su svi zvali zvijer. Nisam znala da ću baš u njemu naći jedino biće koje me nije gledalo kao teret, i da ćemo se zajedno boriti protiv ljudi koji su nas već otpisali. Kad sam ga spasila od zaklanja, selo je prvi put izgovorilo moje ime bez sažaljenja, ali kod kuće je rat tek počeo.