Godinama sam šutjela o batinama, poniženjima i noćima kad sam slušala hoće li se ključ okrenuti u bravi. Otišla sam zbog sina, iako sam ostala gotovo bez novca, podrške i sigurnosti. Danas učim da mir u kući nije luksuz i da dijete ne treba majku koja trpi, nego majku koja je živa i slobodna.
Otišla sam od muža one noći kad je naš sin stao između nas i molio ga da me ne udara. Nisam imala stan, ugovor o radu ni podršku svoje majke, ali sam uz pomoć susjede uspjela pronaći put do sigurnijeg života. Još se oporavljam od straha, ali svaki miran doručak s djecom podsjeti me zašto sam otišla.
Godinama sam živjela u kući koja je izvana izgledala uredno i uspješno, dok sam iznutra molila za novac za djecu i najobičnije stvari. Tajno sam se zaposlila u knjižnici da ponovno osjetim da vrijedim nešto i da mogu disati bez dopuštenja. Kad je moj muž saznao, pokušao me slomiti prijetnjama razvodom i oduzimanjem djece, ali tada sam prvi put počela birati sebe.