Oduvijek sam pokušavala biti ono što drugi žele, a najviše ono što je moja mama očekivala od mene. Jedna rečenica profesorice iz srednje škole promijenila mi je život i natjerala me da preispitam sve što sam znala o sebi. Ovo je priča o tome kako sam naučila pronaći svoj glas i prestati živjeti za tuđe pohvale.
Dok sjedim na tramvajskoj stanici na Savskoj, osjećam kako mi srce lupa od nervoze i tuge. Oduvijek sam sanjala o životu u Zagrebu, daleko od malog mjesta kod Bihaća, ali sada, kad sam napokon sama, pitam se jesam li napravila pravu stvar. Svaka večer u mom malom stanu postaje borba protiv tišine i vlastitih misli.
Moja priča počinje na klupi u sarajevskom parku, gdje sam drhtao od zime i gladi. Šah je postao moj bijeg od beskućništva i porodičnih drama. Danas se pitam: može li jedna strast zaista promijeniti sudbinu cijele porodice?
Moje ime je Ivana i cijeli život sam se borila s osjećajem da nisam dovoljno lijepa za ovaj svijet. Kroz bolne uspomene, izdaje i vlastite slabosti, naučila sam što znači voljeti sebe i druge onakve kakvi jesmo. Ovo je priča o tome kako sam kroz suze i smijeh pronašla snagu da pogledam u ogledalo i napokon vidim istinsku ljepotu.
Zovem se Ivana i sa sedamnaest godina postala sam majka. Kroz ovu priču vodim vas kroz oluje mog odrastanja: svađe s roditeljima, gubitak prijatelja i potragu za sobom između pelena i odgovornosti koje nisam tražila. Ovo je iskrena ispovijest o ljubavi, neuspjehu i nadi u društvu koje ne prašta mladim majkama.
Moje ime je Ivana Kovačević. Ova priča je o mojoj obitelji, o ljubavi, ponosu, ali i o boli koju donose neriješeni odnosi i nepravda. Sve je počelo kad je naša kćerka Ana odlučila dovesti svog dečka, Amara, u naš dom – i tada su se otvorile stare rane i pokrenula lavina sukoba.
Moje ime je Ana i nikada neću zaboraviti dan kad su me oni koje sam najviše voljela najviše povrijedili. U trenutku kad sam ostala sama, okrenula sam se vjeri i molitvi, tražeći odgovore i snagu da nastavim dalje. Ova priča je moj put kroz izdaju, sram i pronalazak unutarnje snage uz Božju pomoć.
Jedne ljetne noći, moji prijatelji i ja odlučili smo napraviti nešto ludo – iznijeli smo staru kadu na ulicu, napunili je toplom vodom i pjenom, i započeli zabavu usred mahale. Ispod smijeha i buke skrivala se moja unutarnja borba s osjećajem nepripadanja i strahom od osude. Te noći, dok su se miješali mirisi sapuna i gradske prašine, otkrila sam koliko je teško biti svoj u društvu koje ne prašta različitost.