Zovem se Ivana i u trideset četvrtoj godini odlučila sam da ne želim imati djecu. Ta odluka izazvala je buru u mojoj obitelji i natjerala me da preispitam sve odnose koje sam gradila cijeli život. Ovo je priča o mojoj borbi za pravo na vlastiti izbor i o traženju prihvaćanja u društvu koje često ne razumije drugačije.
Stojim pred vratima naše stare kuće, srce mi lupa kao da će iskočiti iz grudi. Ivan, moj muž, vratio se nakon što me ostavio zbog mlađe žene, a ja sam ostala sama s dvoje djece. Sada traži oprost, ali mogu li mu to zaista dati i želim li uopće ponovno živjeti život kakav sam imala prije?
Odrasla sam u malom selu kraj Livna, gdje je svaka posjeta rodbine značila sate priprema, nervoze i osjećaj da nikad nisam dovoljno dobra. Ovaj put, kad je mama javila da dolaze rođaci iz Zagreba, odlučila sam sve okrenuti naglavačke i suočiti se s vlastitim strahovima. Kroz taj dan, otkrila sam istinu o sebi, svojoj obitelji i što znači biti svoj – čak i kad to znači razočarati očekivanja drugih.
U ovoj priči otkrivam kako sam, nakon četrdeset godina braka, skupila hrabrost i pokrenula razvod od čovjeka koji me godinama uzimao zdravo za gotovo. Kroz emotivne razgovore s kćerkom Almom, suočavam se s osudom porodice, vlastitim strahovima i željom za slobodom. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i poziv ženama da se ne boje tražiti sreću.