Nikad neću zaboraviti noć kad je moja žena s vrećicom u ruci stajala pred zaključanim vratima roditeljske kuće, trudna i promrzla. Godinama smo se borili s dugovima, podstanarskim sobama i strahom da nećemo uspjeti, a onda smo napokon stali na noge i stvorili dom za našu kćer. Kad su se njezini roditelji poslije svega vratili i tražili novac jer su sve izgubili, gledao sam kako se u njoj sudaraju stara rana i srce koje nije htjelo postati isto kao oni.