Zovem se Ivana, imam 32 godine i živim u Zagrebu sa suprugom Damirom, a ispod nas živi njegova majka, gospođa Ljubica. Svaki dan osjećam kako gubim dio sebe dok pokušavam biti dobra snaha, supruga i žena, a istovremeno se borim s vlastitim potrebama i snovima. Danas, kao i svaki dan, pitam se: koliko još mogu dati prije nego što potpuno nestanem?
Moj svijet se srušio kad sam otkrila da moj muž i svekrva iza mojih leđa donose odluke o mojoj sudbini. Godinama sam šutjela, trpjela i pokušavala spasiti brak, ali sam na kraju morala birati između vlastite sreće i života pod tuđim očekivanjima. Ovo je priča o izdaji, snazi i hrabrosti da krenem ispočetka.
Zovem se Ivana i nakon što mi je muž poginuo u prometnoj nesreći, ostala sam sama s troje male djece. Moja majka, koja živi samo nekoliko ulica dalje u Zagrebu, odbija mi pomoći oko djece, tvrdeći da je ‘dosta svoje djece odgojila’. Svakodnevno se borim s poslom, usamljenošću i osjećajem izdaje, ali još uvijek tražim snagu da nastavim dalje.
Moje ime je Ljiljana i već tri godine živim pod istim krovom sa sinom Ivanom i njegovom suprugom Anom. Svakodnevno balansiram između želje da pomognem i osjećaja da sam nevidljiva, dok me Ana tretira kao kućnu pomoćnicu. Sve kulminira jednim dramatičnim danom, kada shvatim da moram birati između vlastite sreće i obitelji.