Sjedim sama u stanici hitne pomoći, među uzdasima i svjetlima, držim se za trbuh, a vani tutnji oluja. Sve je puklo te noći – moj brak, iluzija o sreći, strahovi koje sam godinama sakrivala. U toj oluji rodila sam sina, ali i novu sebe; ne znam jesam li imala izbora, ali znam da sam napokon prodisala.