Na svoj 27. rođendan konačno sam pukla nakon godina pasivne agresije, ponižavanja i sitnih otrova koje su tetka i ujak unosili u svaki naš obiteljski ručak. Kad sam ih zamolila da odu iz mog doma, mama je stala protiv mene i više ju je bilo strah što će ljudi reći nego koliko nas to sve lomi iznutra. I danas se pitam jesam li presjekla ono što je trebalo biti presječeno puno ranije ili sam zauvijek razbila nešto što se još moglo spasiti.