Šest godina sam svako jutro ostavljala doručak za nepoznatog čovjeka ispred naše male pekare u Sarajevu. Moja borba s usamljenošću i sjećanje na očevo dobro srce tjerali su me da nastavim, iako je mama često sumnjala u smisao svega toga. Na dan mog vjenčanja, taj stranac je napravio nešto što je rasplakalo cijeli grad i natjeralo me da povjerujem u snagu tihe dobrote.