Zovem se Ivo, imam 88 godina i danas posljednji put zaključavam vrata željezarije u kojoj sam proveo cijeli svoj život. Dok mi ruke drhte, a suze naviru, pitam se jesam li previše dao poslu, a premalo sebi i svojoj obitelji. Ova priča je o žrtvama, ljubavi, propuštenim prilikama i onome što ostaje kad se svjetla pogase.