Ova priča počinje jednim bolnim komentarom moje majke, koji mi je još u detinjstvu slomio samopouzdanje. Kroz godine borbe sa sopstvenim izgledom, školskim zadirkivanjima i porodičnim nesuglasicama, naučila sam koliko reči mogu da bole i koliko je teško izlečiti rane iz detinjstva. Danas, kao odrasla žena, pitam se: da li ikada možemo potpuno da prevaziđemo ono što su nam roditelji usadili?
Ova priča je moj pokušaj da izbacim iz sebe sve ono što me godinama tišti. Pišem o rečenici koju mi je majka izgovorila kad sam imala samo osam godina, i o tome kako me je ta rečenica pratila kroz cijelo djetinjstvo, školu, pa i odrasli život. Danas, kad gledam svoje lice u ogledalu, pitam se: mogu li ikada biti slobodna od tih riječi?
Moja supruga, Ana, cijeli je život nosila teret prošlosti koju nikome nije otkrivala. Tek kad mi je ispričala svoju priču, shvatio sam koliko su duboke rane koje nosi i koliko je hrabrosti potrebno da se preživi takvo djetinjstvo. Ova ispovijest promijenila je naš brak i mene kao čovjeka.