Još uvijek čujem škripu starih drvenih vrata dok mi je svekrva, nimalo diskretno, kročila u stan bez najave. Srce mi je stalo jer sam znala da iza osmijeha često skriva bolne riječi ili rana sjećanja. U tom trenutku, između tišine i napetosti, shvatila sam koliko je teško oprostiti, ali i da bez oprosta nema iskrene obitelji.