Pokušavao sam ostati otac svojim dvjema kćerima nakon razvoda, ali svaka subota s njima sve je više ličila na obavezu nego na obitelj. Pratio sam savjete školske psihologinje, kupovao sitnice koje vole i gutao vlastitu povrijeđenost, no njihova tišina bila je jača od svega što sam znao reći. Najviše me slomilo kad sam shvatio da me ne mrze, nego su se jednostavno naučile živjeti bez mene.