Godinama sam sama odgajala kćer i radila dva posla da joj ništa osnovno ne nedostaje. Jedna optužba za nestali novac pretvorila je naš stan u mjesto pune šutnje i zamjeranja. Tek kada je i ona postala majka, obje smo skupile snagu priznati koliko smo se ranile.
Započela sam ovaj odmor misleći da ću spojiti majku sa svojom obitelji, ali već prvi dan sam shvatila koliko sam pogriješila. Njena stalna kritika i previše zahtjeva uništavali su svaki trenutak mira, a osjećaj krivnje još uvijek stoji između mene i moje sreće. Najviše me muči: jesam li loša kćer ako biram sebe i svoju obitelj?
Jedne olujne noći, ćerka mi ostavlja unuka na čuvanje, tvrdeći da mora hitno u bolnicu, ali osjećam da nešto duboko skriva. Pronalazim pisma i dnevnik koji otkrivaju istinu o njenom braku i psihičkom zlostavljanju koje je preživljavala. Dok pokušavam zaštititi i nju i unuka, pitam se koliko zaista poznajemo one koje najviše volimo i jesmo li ikada spremni na istinu koja može uništiti sve što smo gradili.