Ovo je moja priča o tome kako sam, nakon što sam ostala udovica s troje male djece, morala pronaći snagu u sebi dok mi je vlastita majka okrenula leđa. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, nemoći i nadom, pokušavajući djeci pružiti ono što zaslužuju. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv na razumijevanje svih nas koji se borimo sami.
Zovem se Ivana i nakon što mi je muž poginuo u prometnoj nesreći, ostala sam sama s troje male djece. Moja majka, koja živi samo nekoliko ulica dalje u Zagrebu, odbija mi pomoći oko djece, tvrdeći da je ‘dosta svoje djece odgojila’. Svakodnevno se borim s poslom, usamljenošću i osjećajem izdaje, ali još uvijek tražim snagu da nastavim dalje.
Sve je počelo na rođendanu mog svekra, kad me šogorica Ivana pred svima zamolila da joj pričuvam sina. Kad sam odbila, uslijedilo je javno poniženje i šutnja cijele obitelji. Još uvijek ne mogu zaboraviti tu noć i pitam se jesam li pogriješila ili sam samo postala žrtveno janje.