Nikada neću zaboraviti zvuk razbijenog porculana u tišini našeg stana, niti majčine uplakane oči. Dok sam se borila da preživim tjedne ispunjene ljutnjom, gubitkom povjerenja i osjećajem izdaje, jedina svjetlost u toj tmini postala mi je molitva. Danas znam da nisam bila sama — i želim da drugi znaju kako niti u najmračnijim trenucima ne smiju odustati od nade.