Godinama sam molila vlastitog muža za novac za kruh, a kad mi je odbio i skroman rođendan, shvatila sam da više ne živim kao žena nego kao netko tko mora zaslužiti pravo na svaki dinar

Sjedila sam za kuhinjskim stolom i gledala čovjeka s kojim sam dijelila život kako mi hladno objašnjava da moj rođendan nije prioritet. Godinama sam radila, donosila plaću u kuću, a opet sam za uloške, deterdžent i dječje tenisice morala tražiti dopuštenje kao dijete. Kad mi je rekao da je i skromna torta bacanje novca, u meni se nešto slomilo i prvi put sam izabrala sebe.