Nakon 41 godine braka otišla sam sestri jer mi je muž rekao da nisam radila ništa posebno
Spakirala sam jednu torbu nakon što mi je muž, čovjek s kojim sam provela četrdeset i jednu godinu, rekao da moj doprinos našem domu nije vrijedio ništa. Kod sestre sam prvi put nakon dugo vremena imala tišinu u kojoj nisam morala misliti tko je gladan, što treba platiti i gdje je nestala čista košulja. Kad me počeo moliti da se vratim, shvatila sam da se ne želim vratiti starom životu, nego samo odnosu u kojem sam čovjek, a ne nečija nevidljiva pomoćnica.