Godinama sam ćutala i pravila se da je sve u redu samo da ne bi pričali komšije, dok je moj sin patio pored mene. Sada kada je sve puklo, suočavam se sa najgorim mogućim gubitkom i pitanjem da li je uopšte moguće oprostiti majci koja je bila saučesnik u sopstvenom paklu.
Godinama sam živjela u sjeni straha i nasilja, skrivajući modrice ispod dugih rukava i lažnog osmijeha. Sve se promijenilo onog dana kada sam pala, a istina je isplivala na površinu u bolničkoj sobi, dok mi je doktor gledao ravno u oči. To je bio početak kraja mog noćnog mora i početak borbe za sebe.
U najtežoj noći svog života, bježim s djecom od muža nasilnika, tražeći spas kod najbolje prijateljice. Vrata ostaju zatvorena, a ja na stubištu, između prošlosti i neizvjesne budućnosti, pokušavam pronaći snagu. U toj tišini, između suza i straha, pitam se: ima li za nas još mjesta pod ovim nebom?