Godinama je bila hladna i stroga, čineći me nevidljivom u vlastitom domu. No, jedno skriveno pismo u djedovom ormaru razotkrilo je mračnu tajnu koju je baka desetljećima nosila u sebi i razlog njezine okrutnosti. Može li jedna istina izbrisati godine boli i zanemarivanja?
Ponudila im je dom i svu svoju ljubav, a zauzvrat postala teret kojeg treba ukloniti. Može li se ikada stvarno oprostiti vlastitom djetetu koje vas je s hladnom krvju izbrisalo iz života samo zbog malo više privatnosti?
Ove godine moja djeca nisu htjela ostati kod bake u Mostaru kao svako ljeto. Njihova nagla želja da se vrate kući otvorila je stara neriješena pitanja između mene i moje majke. Sve to me natjeralo da se duboko zapitam poznajem li stvarno svoju djecu i mogu li ikada potpuno razumjeti vlastitu majku.
Moje djetinjstvo u mostarskom naselju bilo je ispunjeno strahom, šaptom i lomom stakla. Odrasla sam u sjeni očeve ruke i majčine šutnje, tražeći snagu za oprost. Danas, kad gledam svoje ožiljke, pitam se – može li se ikada zaboraviti ono što nas je slomilo?