Zovem se Lidia. Nakon deset godina braka, otkrila sam šokantnu istinu o svojim svekrvama i svekru, što je uzdrmalo temelje moje obitelji. Sada stojim na raskršću između obiteljskih veza i vlastitog dostojanstva, pitajući se mogu li ikada oprostiti i nastaviti dalje.
Stojim u redu supermarketa, držeći bocu mlijeka s čudnim metalnim okovom, dok mi srce lupa od stida i bijesa. Moja obitelj i ja već mjesecima jedva spajamo kraj s krajem, a sada nas i obična kupovina podsjeća koliko smo pali. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, o nepravdi i tihoj solidarnosti među onima koji su prisiljeni birati između hrane i ponosa.
Jedne večeri sam slučajno čula roditelje kako planiraju poslati moju baku Anđu u starački dom. Ta spoznaja me slomila, ali i natjerala da se borim za bakinu sreću i dostojanstvo. Ovo je priča o obitelji, ljubavi, boli i pitanjima koja nas tjeraju da preispitamo vlastite granice.
Ovo je priča o meni, Ivanu, podstanaru iz Zagreba, koji je nakon godina borbe za poštenje i dostojanstvo došao do ruba. Kad mi je gazda, gospodin Stjepan, odbio vratiti polog zbog izmišljenih razloga, osjećaj nepravde me potpuno obuzeo. U naletu bijesa, odlučio sam uzeti stvar u svoje ruke – doslovno, s čekićem u ruci, razbio sam pločice u kupaonici, ostavljajući za sobom trag koji ni on ni ja nećemo zaboraviti.
Zovem se Ivana i nikada neću zaboraviti večer kada je moj prijatelj Daniel, pred svima, zatražio komad kolača za svoju obitelj. Taj trenutak razotkrio je ne samo njegove rane, već i naše predrasude, ponos i nemoć. Ova priča je o granici između potrebe i srama, o tome kako lako sudimo, a kako teško pružamo ruku.