U osmom mjesecu trudnoće shvatila sam da se u vlastitom stanu više ne osjećam kao buduća majka, nego kao gost kojeg svi nadziru. Svekrva je odlučivala što ću jesti, kada ću liječniku i kako će moje dijete živjeti, a moj muž ju je uporno branio. Zato sam spakirala jednu torbu i otišla ocu, ne zato što sam prestala voljeti muža, nego zato što sam morala sačuvati sebe i bebu.