Godinama sam trpjela šogricu koja je moj dom tretirala kao hotel, dok me muž uvjeravao da je to obiteljska solidarnost. Došla sam do točke pucanja i postavila ultimatum koji je promijenio sve, ali sada se pitam je li moja potreba za privatnošću zapravo početak kraja našeg braka.
Povratak kući nakon tri godine pretvorio se u bolan obračun s ocem i obitelji. Može li se uopće pomiriti uspjeh u velikom gradu i korijeni koje nismo željeli ostaviti, ili smo u potrazi za slobodom zapravo izgubili sebe?
Sukob dvije generacije, neslomljena tvrdoglavost i godine tišine zbog pravila odgoja. Može li se ikada stvarno pomiriti s majkom koja je ljubav zamijenila kontrolom, i koliko je zapravo cijena takvog mira?
Sin joj se trese od straha pred vratima vrtića, dok vaspitačice i druga majka tvrde da je to samo dječja igra i prevelika osjetljivost. Do kuda doseže majčinski instinkt kada sustav koji treba štititi dijete zapravo ignorira modrice i suze?