Više nisam bankomat vlastitoj obitelji
Godinama je bila obiteljski bankomat, a svaki put kad bi rekla ne, postajala je zla kći i nesosjećajna sestra. Do kamo granica između pomaganja najbližima i dopuštanja da te emocionalno iskvare i iscrpe?
Godinama je bila obiteljski bankomat, a svaki put kad bi rekla ne, postajala je zla kći i nesosjećajna sestra. Do kamo granica između pomaganja najbližima i dopuštanja da te emocionalno iskvare i iscrpe?
Promijenili smo bravu i odlučili prestati biti besplatni hotel za cijelu rodbinu, ali sada smo zbog toga postali najgori ljudi na svijetu. Možemo li postaviti granice vlastitoj obitelji bez da postanemo izdajice vlastitih korijena?